Biološka raznolikost
To je tema koja se često spominje u posljednje vrijeme. Nije nam više svejedno što smo kao ljudi upropastili, koje vrste smo satjerali u totalno izumiranje.
Koje su sve vrste ptica ugrožene, što je s biljkama čija staništa nestaju, koliko ježeva godišnje strada pod kotačima vozila na našim cestama i ima li mogućnosti da se to spriječi.
Što nam znači biološka raznolikost? S druge strane već čujem kako zvoni vaše protupitanje: Ma što me briga koja ptica je izumrla, koji drač je na putu da nestane, što se to mene tiče, kad ja samo radim svoj posao i brinem svoju brigu. Nek o tome misli tko je plaćen za to.
Svi smo dio ekološkog sustava i nije baš sasvim tako, da nas za uočene pojave ne bi trebalo biti briga. Nestanu li neke vrste ptica, neki kukci ostat će bez prirodnog neprijatelja pa će se pretjerano razmnožiti, opet će trebati novi pesticidi, koji će dalje uništiti i niz drugih kukaca pa će i druge vrste ptica biti vrlo ugrožene, jer će se otrovati svojom hranom. Bez kukaca i ptica, neke vrste biljaka ostat će bez svojih oprašivača i raznosača sjemena. I njima će prijetiti izumiranje. I tako lanac se vuče sve dalje i dalje i zadire dublje u okoliš koji nas okružuje.
Ne znamo uopće točno ni koliko vrsta živih bića ima na zemlji, jer ih još uvijek sve nismo uspjeli popisati, snimiti, svrstati u neki razred i naći im mjesto u našim znanstvenim popisima. Mnoge na žalost nećemo nikad ni upoznati, jer će prije izumrijeti nego što ih otkrijemo.
Žalosno je to koliko su sva ostala živa bića uz nas trajno ugrožena. Nekad to nije bilo tako, ali danas je i što dalje, to ide gore.
Zašto ugrožavamo cijelu prirodu?
Ima nekoliko glavnih uzroka: To su povećanje broja ljudi na planeti Zemlji. Ima nas mnogo, pojedini su dijelovi kontinenata ozbiljno prenaseljeni. Da bismo preživjeli otimamo životni prostor svim živim bićima, prisvajamo ga sebi, a često nismo ni svjesni da činimo nešto loše.
Prisvajamo sebi izvore vode, a to nije sve. Površinske vode našom djelatnošću ostaju onečišćene i život u njima i oko njih odumire. Iz dubina crpimo čistu vodu, za domaćinstva, za industriju, za komunalne potrebe i poljoprivredu. Vraćamo ju putem kanalizacije u rijeke i to zagađenu, ne vraćamo je u tlo odakle je uzeta. Rezultat je da je nivo podzemne vode u opadanju, a izrazite suše, koje su posljedica i tog našeg ponašanja, sve su češće. Od suša i nepitke vode strada biljni i životinjski svijet u našoj okolici.
Promet, traži sve više prostora. Intervencije u prostoru presjecaju dotad netaknutu prirodu na lijevo i desno, koje se više gotovo nigdje ne spaja, a križanjem raznih prometnih pravaca, stvaraju se ograđeni rezervati za divlje životinje. One su onemogućene da se kreću slobodno kroz prirodu i nalaze sebi para za reprodukciju, čime se njihov broj smanjuje.
Industrijska zagađenja, razne otrovne tvari u zraku i tlu. Naročito trovanja u poljoprivredi, od sijanja „zaštićenog i obrađenog“ sjemena, a to onda znači zatrovanog, tako da se na njemu otruje miš, kukci koji ga žele pojesti i ptice, a na njima svima grabljivice koje su na kraju hranidbenog lanca. Lanca sve gorih otrovanja, koja se nazivaju „tretiranjem“ usjeva i polja, zaštitom od štetnika i bolesti.
Bolesne potrebe da se okoliš uređuje, nešto poput brisanja prašine po sobi, ali u mnogo gorem obliku. Ne daj bože da poraste neka trava, pa čak i procvjeta bilje na livadi. To se odmah proglašava korovom i sječe do korjena. Bude li kakva graba ili izbočina na tlu, što može biti tako prirodno, na to se nasrće bagerom da se tlo izravna. Pri tome se sječe žbunje, ne vodi se računa da u tom gustišu možda kakva ptica ima gnijezdo, ili neka životinja svoj podzemni brlog, ništa se to ne pita nego samo bagerom ruši i razvlači.
Dok je nekad pojam ugode bio hlad aleja, zasađeno drvo našlo se na rubu oranica, voćka uz cestu, danas se čini da su takva vremena sigurno davno odumrla. Danas je pojam ljepote ravna crta, nigdje drveta ni žbuna (koji predstavljaju nered u sistemu). Sve skinuti i odstraniti. Najviše dozvoljeno je trava do visine tri milimetra. To je onda lijepo.
Obala rijeke, potoka, gdje su rasle vrbe, gustiš, gnijezdile se vodene ptice, rukavci sa šašom, sve je to nestalo. Dođu Hrvatske vode, bagerom poruše vrbe, skinu gornji sloj zemlje, izravnaju je i ostave golom obalu obraslu travom od tri milimetra. Zatim dođe poplava i erodira pola te novokomponirane obale u rijeku i odnese sobom. Ptice zbunjeno vrte glavom i sele dalje, tamo gdje ima još malo žbunja, ali tih je prostora sve manje. Ako ptica nema gdje gnijezditi kako će se održati?
Kune su sve češće žrtve naših autocesta. Noćna životinjica koja kreće u lov mora prijeći prometnicu i pri tom zabljesnuta farovima ostavlja svoj nježni život kao grudicu slijepljenog krzna na asfaltu.
O ribama mi se ne isplati ni pričati, otkrite mi gdje još živi pastrva na divlje, gdje to ima čiste vode?
Kad se broj mogućih parova, neke ugrožene životinje svede na prste jedne ruke, obično je prekasno za bilo kakav spas.
Primjer za biljke je npr zaštićena biljka kockavica. Zaštićena odavno. Lukovica, staništa su vlažna polja, koja su danas gotovo sva pod betonom. Naime, područja oko Zaprešića, Pojatna, to je sad građevinska zona za industriju svih vrsta, pa je tlo izbetonirano. To se zove razvoj. Čega?
Što smo učinili od domaćih životinja. Zna se da one nemaju slobodu da same biraju svog partnera, zato smo mi ovdje da odlučimo što je za nas najbolje. Na cijeni je krava koja daje najviše mlijeka, pa ćemo ostaviti samo potomke te krave. Bik koji ima najbolje osobine, težak je i daje takvo potomstvo, najbolji je i jedini on će „popraviti“ genetiku naših krava. Dobili smo niz životinja od samo nekoliko usko izabranih jedinki, sve ostale jedinke zapustili smo i ostavili bez potomstva, jer njihove osobine nisu bile „vrhunske“. Ali su bile takve, da su pojedine napuštene jedinke imale sposobnost nadvladavanja raznih bolesti, neke druge osobine za vrstu važne. Intervencijom ljudi, kroz niz generacija, odabirući najbolju mliječnu kravu, dobili smo danas vrstu golemih, degeneriranih životinja, slabih kostiju zbog stalnog odljeva golemih količina mlijeka, ogromnog tijela prepunog masti. Mesa neukusna, skraćenog životnog vijeka i podložnu cijelom nizu deformacija i bolesti. To sve što sam nabrojila, unazadilo je vrstu i uz to smanjili smo ozbiljno njen genetski potencijal.
Uništene mikroorganizme nisam ni dotakla. Uopće se i ne zna koliko se vrsta gljivica, bakterija, praživotinja i ostalih sitnih stvorenja koja žive u vodi i tlu uništilo pesticidima i drugim otrovima. Sva ta božja stvorenja imaju neku ulogu, u pročišćavanju tla ili vode i u pomoći drugim biljkama ili životinjama u njihovom metabolizmu. Pa i u našim crijevima živi normalna crijevna flora – koktel mikroorganizama bez kojih naša probava nije potpuna i ako ih nemamo, moramo ih dodavati. Npr. Linex kapsulama, Probiotic kulturama, LGG , Kefir, Jogurt i sličnim kulturama i dodacima. A tih mikroorganizama ima sve manje tamo gdje bi ih trebalo biti – u našoj hrani. Jer i ona je tretirana i naša potreba da nešto bude čisto do steriliteta nadvladala je glas razuma.
Što smo dalje od prirode i naših početaka, to ćemo biti bolesniji. Kao i priroda, uostalom.